REČ–DVE O KENDU SA ZLATNIM LUKOM ILIĆEM I TRENEROM IVANOM JOVANOVIĆEM

PR tekst KLAVIRSKI KUTAK-unapredite svoje muzičke sposobnosti

Autor: Danijela Stojanović

Povodom održanog 31. Evropskog kendo šampionata 27.-29. maja imali smo čast da razgovaramo sa Lukom Ilićem, reprezentativcem juniorske kategorije iz Paraćina koji je Srbiji doneo zlatnu medalju sa ovog najvišeg takmičenja u kendu, i njegovim trenerom Ivanom Jovanovićem.

Foto: privatna arhiva (uz odobrenje-Ivan Jovanović)

Ivan Jovanović – “Kendo je borilačka veština koja potiče iz Japana, u prevodu kendo znači – put mača, to je veština mačevanja Samuraja. U Srbiju kendo dolazi krajem sedamdesetih. Interesantno  je da se, što se Srbije tiče,  prvo snimanje kenda desilo baš u Paraćinu 1986. godine gde je organizovan prvi Sabor borilačkih veština.  U Srbiji trenutno postoji oko 20 klubova  kenda, u Beogradu, Novom Sadu, Paraćinu, Vršcu, Niš, Šabcu, Kragujevcu. Za ovu borilačku veštinu organizuju se republička i međunarodna takmičenja u juniorskoj, seniorskoj, seniorskoj ženskoj i ekipnoj kategoriji.

  Glavna definicija kenda je unapređenje karaktera kroz principe vežbanja sa japanskim mačem, katanom.

  Što se Paraćina tiče, kendo klub je osnovan 2006. godine kao sekcija kluba iz Kragujevca., a 2008. postaje zaseban klub. Imali smo puno uspešnih reprezentativaca – Emina Mladenović, Vuk Stojanović, Veljko Karić, Luka Ilić, Strahinja Ćajić, Dimitrije Gajić… koji su osvajali kako državna prvenstva tako i balkanska u svim kategorijama. Veljko Karić je 2019. g sa juniorskom Reprezentacijom Srbije osvojio prvo mesto na Evropskom prvenstvu. Ove godine je juniorska Reprezentacija Srbije brojala vise Paraćinaca nego ranije – Luka Ilić, Strahinja Ćajić I Dimitrije Gajić. Četrvti član ekipe je bio Stevan Pekeč iz Šapca. Oni su odbranili titulu osvojenu 2019.,jer 2020. i  2021.  Evropsko prvenstvo se nije održavalo zbog kovida.

Foto: privatna arhiva (uz odobrenje-Ivan Jovanović)

Luka Ilić ove godine ispisuje nove stranice srpske istorije kenda osvojivši zlatnu medalju u individualnoj kategoriji. U muškoj seniorskoj Reprezentaciji ove godine učestvovao je Veljko Karić, a u ženskoj seniorskoj Jelisaveta Miletić.  Mogu reći da su ove dve medalje najveći uspeh srpskog Kenda do sad.”

Koliko je Lukin uspeh veliki, koliko je on vešt u ovom sportu, govori i naklon koji je doživeo od senseja britanske reprezentacije.

  D.S. – “Luka, koliko si uopšte svestan svog uspeha?”

  Luka Ilić – “Nekako još uvek nisam svestan svega. Znam da sam postigao nešto veliko što se ne postiže svaki dan. Valjda me još uvek nije sve stiglo u smislu – ja sam uradio to i to.”

 Ivan Jovanović – “Ovaj uspeh, kako Lukin tako i ostalih reprezentativaca doživljen je dosta emotivno jer su se za ovako nešto oni dosta dugo spremali. Luka trenira oko 10 godina, tako da takav uspeh, posle toliko vremena treniranja i zalaganja, bude svakako emotivan, ali i prirodan i normalan jer je filozofija  kenda  stalno napredovanje.

  D.S. – “Luka, koliko si imao godina kada si počeo da treniraš i šta te je privuklo baš ovoj veštini?”

  Luka  Ilić – “To je bilo za vreme leta, pred polazak u prvi razred. Kao dete mnogo me je privlačilo mačevanje. Jednog dana sam sa majkom prolazio pored sale gde se održavao trening i na majkin predlog smo svratili. Ona je porazgovarala sa trenerom, počeo sam sa treninzima i evo me.”

  D.S. – “Verujem da si u to vreme, obzirom na godine, sve to doživeo kao igru.”

  Luka Ilić – “Da, tada mi je sve to bila igra. Kako sam odrastao i sazrevao sve više sam ozbiljnije shvatao treninge.”

D.S. – “Kako komentarišeš svoju borbu koja je donela zlato?”

  Luka Ilić – “Zadovoljan sam, ali smatram  ima tu dosta stvari na kojima treba još da radim.”

  D.S. – “Obzirom da imaš problem sa ramenom, koliko te je to sputavalo u toku borbe?”

  Luka Ilić – “Problem imam već duže vreme. Bilo je prilično bolno ali je moralo nekako da se izdrži.”

  Ivan Jovanović  – “Trudili smo se da Lukinu borbu prilagodimo Luki zbog povrede jer takmičenje sa sobom nosi i ozbiljnije pripreme.”

  D.S. – “Da li uspevaš da uklopiš treninge sa školskim obavezama?”

  Luka ilić – “Jeste naporno ali što se mora nije teško. Odličan sam đak. Uspevam da uskladim školske obaveze, treninge i druženje sa drugarima. Posle srednje škole planiram da upišem studije, ali i da nastavim sa treninzima.”

  Trenera doživljava kao veliku podršku i vetar u leđa. Veliku podršku ima i od svojih drugova koji su veoma ponosni na Luku i postaju zainteresovaniji za ovaj sport.

  Kendo klub iz Paraćina trenutno broji 20 aktivnih članova. Treninzi se održavaju u sali O.Š. Momčilo Popović.  Granica starosti za bavljenje ovim sportom ne postoji. Verujemo da je posle Lukinog uspeha mnogo više zainteresovanih za ovaj sport, pa objavljujemo kontakt telefon trenera Ivana od koga možete dobiti sve informacije 062560063,  email: katoridojo@yahoo.com  Kontakt  takođe možete ostvariti i preko fb stranice Katori Kendo Paracin.

  Ivan – “Prvo i osnovno vezano za ovaj sport je uživanje u tome što radimo. Ima naravno i uspona i padova, ali se sve to prebrodi uz drugarski odnos koji negujemo.”

  Kendo može vežbati svako, ne postoje ograničenja po pitanju godina ili pola. Od zdravstvenih blagodeti treninzi kenda će pružiti poboljšanje držanja, otklanjanje problema sa disanjem, povećanje fizičke spremnosti i opšteg stanja organizma. Razvijaju se fokus i koncentracija. Kendo oštri um više od mača!

Luka Ilić je sa svojih 16 godina krenuo da ispisuje stranice istorije srpskog kenda. Želimo mu što više ovih stranica u koje ni malo ne sumnjamo.

yt

PRIJATELJ  TEKSTA

SPORT VESTI GRADA PARAĆIN