Vlada Jenić uzgaja egozitčne vrste patuljaste živine

PR tekstVELINGTON ČIZME – ŠARENI IZBOR ZA SIVE KIŠNE DANE

Autor:Filip Marković

Kragujevac -Vlada Jenić ( 1992 ) iz Kragujevca dugi niz godina uzgaja razne vrste živine, a za naš portal nam je otrkio karakteristike svoje živine, kao i njegove uspehe u hobiju i sam početak svog živinarstva

Foto priv. arhiva

Koliko dugo se bavite živinarstvom?

Živinarstvom se bavim bukvalno od kad znam za sebe, tačnije od 1999. godine kada sam imao 7 godina.
Tada mi je deda Milan, koga „krivim“ za usađenu ljubav prema pernatim životinjama, kupio prvu koku, kako bi uz nju lakše prebrodio bombardovanje naše zemlje, koje je trajalo te godine. Te 1999. godine broj jedinki živine se rapidno povećao u našem dvorištu. Osim koka tu su bile zastupljene guske, patke i fazani, ali i patuljaste kozice i kunići, kao i golubovi lepezani.

Prvo zvanično učestvovanje (što podražumeva ozbiljnije pristupanje našem hobiju) i nagradu na izložbi osvajam 2004. godine na izložbi sitnih životinja u Kragujecvu, u Sokolani. Tada kreće moj profesionalni odgoj i takmičarski put u živinarskom svetu.

Da li možete da nam otkrijete rase koje uzgajate, i po čemu su karakteristične?

Kroz moje živinarke su prošle različite vrste živine, kako patuljastog tako i srednjeg soja. Tu su bile zastupljene prvo kokinkine, zatim japanska svilena, holandska beloćubasta, šabo, antverpen, patuljasti gološijan, patuljasta brama, sultan, saseks, orpington i druge.
Trenutno je u mojim živinarnicima zastupljen bantam, kao glavni predstavnik patuljastog soja živine, holandska patuljasta kokoš, sebrajt (sebright) i grubbe.

Bantam rasa živine potiče sa ostrva Java iz Indonezije. Pravi je patuljak i predstavnik patuljastog soja živine. Nema svoj veliki soj. Osobine Bantama su temperament, harmonično okrugla trupna proporcija i upadljive tačke glave (bele minđuše i kresta u obliku ruže sa trnom na kraju). Traži se da telo bude kratko i sabijeno. Držanje repa, kod rasne izložbene živine, je veoma visoko, i ne ide u stranu. Okruglasta forma je popunjena lepim perjem. Prsa su dobro ispupčena. Leđno-repna linija zauzima oblik „mladog meseca“.

Krila su mu ukoso noseća. Vrat mu je kratak. Ramena su široka, a noge kratke. Petlov rep sastoji se iz okruglastih širokih pera. Naročito srpasta pera treba da budu široka, tako da poluokruglasta forma duge daje repu izgled punog srpa. Što se tice kvaliteta najdalje se otišlo sa crnim primercima, jer je to ipak izvorna boja. U uzgoju dominiraju Nemci, kod kojih se mogu naći daleko najkvalitetnija grla. Kod mene su trenutno zastpljene dve boje, belo-crna kolumbija i bela.

Holadnska patuljasta kokoš je još jedan pravi patuljak, predstavnik patuljastog soja živine. To je stara severozapadna evropska rasa patuljaste živine. Priznata je u Holandiji 1906.
Opšti utisak o živini je da je to veoma mala (petao 500 do 550 gr., kokoška 400 do 450 gr.), suptilna patuljasta živina, zdepaste građe i jedva srednje visokog stava. Trenutno je priznato oko 20 boja u Evropi.
Kod mene je zastupljena zlatna, zlatno-narandžastovrata, srebrna i sedlasta boja.
Sebriht, kao još jedan predstavnik patuljastog soja koji nema svoj veliki soj, jedna je od najstarijih zabeleženih britanskih pasmina bantama i prva živina koja ima svoj posvećeni klub obožavalaca.
Nastala je u XIX veku preko programa selektivnog razvoja namenjenog isključivo razvoju ukrasnih rasa.
Danas je veoma popularna među odgajivačima ukrasne živine, međutim, bez obzira na svoju popularnost spada u rase koje se teško gaje zbog posedovanja veoma specifičnih osobina, koje su postale predmet posebnog naučnog izučavanja. Kratak, širok i zaokrugljen oblik i prkosno (obesno) držanje. Perje veoma gusto, svako se pero završava sa oštrim crnim rubom.
U mojim živinarnicima zastupljene su sledeće boje: srebrna, zlatna, chamois i citron.
Grubbe je u moje živinarnike stigao poslednji, 2024. godine. To je belgijska rasa bantam (patuljaste) živine, koja takođe nema svoj pandan u velikom soju. Kada se pogleda, to je zapravo belgijski antverpen bez repa. Glavne karakteristike ove rase su velika brada i kresta u obliku ruže. Važi za retku rasu. Kod mene su zastupljeni u beloj i crnoj boji.

Možete nam otkriti da li ste član nekog udruženja?

Član sam i skretar Udruženja za odgoj i zaštitu ptica i sitnih životinja „Štiglic“ iz Kragujevca.

Udruženje je osnovano 2011. godine, prvenstveno kao ptičarsko udruženje, da bi kasnije proširilo svoje sekcije i delokrug rada na živinarsku, golubarsku i kunićarsku sekciju.
Udruženje učestvuje u brojnim akcijama očuvanja divljih ptica, kao što su hranjenje divljih ptica u zimskim mesecima.
Udruženje ima realizovano više izložbi saveznog karaktera i predavanja u školama i vrtićima, o zaštiti životinja i značaju zaštite ekosistema i životne sredine.

Kruna našeg rada je, sada već tradicionalno deseto, učestvovanje na Šumadijskom poljoprivrednom sajmu, koji se svake godine održava prvog vikenda u septembru. Cilj našeg učestvovanja na ovoj manifestaciji je pre svega reprezentativno izlaganje naših autohtonih rasa, kako sa područja Kragujevca i Šumadije, tako i ostalih krajeva naše zemlje.
Udruženje je visoko kotirano u odgajivačkom svetu, kako u našoj zemlji, tako i u regionu. Član je Asocijacije odgajivača sitnih životinja Srbije (AOS) i Srpske ornitološke federacije (SOF).

Prema informacijama kojima raspolažemo, učestvujete duži niz godina na različitim izložbama, kakva su iskustva i da li ste zadovoljni vašim dosadašnjim radom sa živinom?

Na izložbama učestvijem zvanično od 2004. godine.
Moj najveći uspeh beležim 2022. godine kada moje grlo bantam osvaja titulu šampiona Srbije na Državnom šampionatu sitnih životinja u Somboru, i tom prilikom dobijam titulu majstora odgoja Republike Srbije za tu godinu, za kolekciju živine sa najvećim brojem bodova.
Iste godine, i grlo rase Sebrajt u mom vlasništvu osvaja titulu šampiona Srbije.
Izdvojo bih isto nagradu najlepši eksponat živine i pobednik specijalke bantama u Niškoj banji 2022. godine.
Ove godine, 2025., moje grlo rase holandska patuljasta kokoš osvaja titulu šampiona Srbije, takođe na Državnom šampionatu sitnih životinja u Somboru, održanom od 23-26. 01. 2025.
Bilo je dosta uspeha na izložbama širom naše zemlje, ali to su neki koje bih istakao.
Svakako ističem podršku svoje porodice, pre svega supruge, bez koje bi svaki uspeh bio besmislen i nemoguć.

Da li sudite na izložbama živine i koja su za vas najveći uspesi na pomenutim manifestacijama?

Zvanično sam počeo sa stažiranjem za sudiju za živinu 2021. godine kada počinjem da prisustvujem suđenjima na izložbama širom naše zemlje i „kradem“ znanje od eminentnih sudija u našem hobiju.
Kandidat koji odluči da krene na ovaj put stažiranja za sudiju, a kasnije i polaganja sudijskog ispita, mora da stažira minimum dve godine na izložbama, i to na tri lokalne, jednoj republičkoj ili saveznoj, jednoj međunarodnoj i jednoj državnoj.
Da bi u opšte krenuo na ovaj put, dobijanja zvanja sudija za živinu, kandidat mora da bude prisutan u hobiju i na izložbama duže vreme, da je uspešan odgajivač i izlagač živine.
Na Državnom šampionatu sitnih životinja u Somboru, održanom od 23-26. 01. 2025., nakon ispunjenih svih uslova, uspešno sam položio za sudiju ocenjivača živine.
Ono što mogu da zaključim, iz mog dosadašnjeg iskustva, jeste da se u poslednjih par godina značajno poboljšao kvalitet živine na izložbama, i da je konačno naš hobi na nekom zavidnom nivou, gde možemo parirati i nekim razvijenijim evropskim zemljama.

Šta vam je dalji plan u ovom hobiju?

Jedan od glavnih planova je da moja ćerka Teodora krene da pomaže tati oko hranjenja i nege životinja.
A glavni profesionalni plan u ovom hobiju je da ostanem dosledan dosadašnjeg kvaliteta i rezultata.

yt

PRIJATELJ  TEKSTA

SRBIJA GRADOVI VESTI GRADA VESTI GRADA TOPOLA ZANIMLJIVOSTI