NARKOMANIJA – Da li naivno smatramo da je pošast daleko od naše kuće ili smo kukavice i nojevi !!!

  • Autor: Dušan Stamenković

13/10/2018

[views]

Da li smo svi mi kukavice ili smo nojevi, jer pokušavamo da žmurimo onda kada bi trebalo da gledamo?
Noć je, harmonikaš seda na svoj moped i vraća se sa seoskog veselja u Ćupriju. Čekaju ga žena i sin. Žuri, jer je ponoć već prošla. Uskoro bi trebalo da stigne do Gilja, a onda još koji kilometar do udobnog kreveta. Ujutru mora u fabriku, koja doduše ne radi, ali on ne gubi nadu da će ipak da krene posao i samim tim i redovna plata. Sustižu ga farovi nekog brzog automobila. A onda udarac, leti kroz vazduh deset, dvadeset, trideset metara… Kraj!

trong>U krvi matorog vozača automobila su nađeni ostaci nekoliko različitih opijata. U odbrani on kaže da nije video moped ispred sebe, samo je čuo prasak, pa je pomislio da neko pokušava da izvrši atentat na njega. Plašio se za sebe, jer svi misle da je on narko diler i da ima mnogo para.

Kasnije sam čuo da je vozač platio sinu pokojnika da na sudu kaže kako na mopedu nije bilo ispravno svetlo. Sin je dobio 35.000 evra da bi slagao. Ironija je da je sve te pare potrošio kupujući drogu od ubice svog oca.

Noć je, biciklista kreće iz sela i trebalo bi da prođe preko nadvožnjaka iznad autoputa. Teško okreće pedale na usponu. Došao je do pola uspona kada je video svetla automobila koji ga je sustigao. A onda je osetio udarac u biciklu i poleteo je kroz vazduh. Poslednje što je video bila je oštra ivica zaštitne ograde. Telo mu se skotrljalo niz kosinu nasipa puta… Kraj!

U krvi srednjovečnog vozača automobila su nađeni ostaci nekoliko različitih opijata. U odbrani on kaže da nije nekoliko dana koristio drogu, da je iz sela žurio u grad da bi bolesnom detetu kupio lekove, da je video biciklistu koji skreće ulevo i udara u njegov automobil.

TAXI S3 (600 x 155)
doberman 124) (600 x 150)

Noć je, dva momka sedaju u automobil i kreću iz seoske diskoteke u grad. Željni su zabave. Mladost je to, krv je uzavrela. Misle da je ceo svet njihov, da sve mogu. Vozač daje gas, jure sve brže i brže. Leva krivina je previše oštra, vozač uzalud okreće volan. A onda udarac u drvo pored puta. Suvozač je nepokretan, kao da je zaspao.

U krvi golobradog vozača automobila su nađeni ostaci nekoliko različitih opijata. U odbrani on kaže da ranije nije koristio drogu, te večeri je probao samo malo.
Pre četvrt veka droga je stigla i u Ćupriju. Nije više to bila privilegija samo Beograđana. Za kratko vreme trojica mladića stradaju nakon konzumacije narkotika. Jedan uzima očev vojnički pištolj i puca sebi u glavu. Drugi se baca sa nadvožnjaka na autoputu pravo pod kamion. Treći se nikada nije probudio. Otkud u tim ratnim vremenima stiže droga u Ćupriji? Prepričavalo se da se tako finansiraju prljavi državni poslovi, a ja znam da je moj drug, vozač kamiona, od šverca narkotika sazidao veliku kuću i kafić. To mi je on rekao lično, pre nego što je ubijen.

U prvim studentskim danima u Beogradu često sam bio u društvu jedne prelepe devojke. Znao sam da je počela da se drogira. Gledao sam je kako to radi. Smatrao sam da je to samo trenutak njene slabosti. Sve dok jednog dana nije krenula sa njih nekoliko na put u Kabul. Zamolio sam je da mi redovno šalje razglednice sa puta. Prva razglednica je bila iz Istanbula, a onda iz Damaska, pa bagdada, Kabula. Posle nekoliko meseci su mi rekli da joj se u Kabulu izgubio svaki trag.

Droga je tu, svuda pored nas. Mislimo da smo samo mi pošteđeni njenog zla. Znamo komšiju koji se drogira, sumnjamo na još jednog momka iz susedne zgrade. Iznenadimo se kada čujemo da je naša komšinica očajna, jer njen sin iznosi stvari iz kuće i prodaje ih na pijaci. Onaj dečko iz susednog sela je sada u zatvoru zbog preprodaje nekakvih tableta. Ko bi rekao da su onog šarmantnog matorca uhapsili kada su otkrili da je zakupio njivu u kojoj je gajio marihuanu.

Dok skoro šapatom prepričavamo da bi trebalo da se zabrani da kafić iz susedne ulice radi cele noći, jer se u njemu skupljaju svakojaki momci, ne zapažamo da naše mile devojčice znatiželjno prisluškuju razgovor i da u njima raste želja da vide kako iznutra izgleda taj ocrnjeni kafić.

Naivno smatramo da je pošast daleko od naše kuće.

Da li smo svi mi kukavice ili smo nojevi, jer pokušavamo da žmurimo onda kada bi trebalo da gledamo?

VESTI GRADA ĆUPRIJA