Specijalni rezervat prirode „Suva planina” je prirodni ukras jugoistočne Srbije!!!

 

Specijalni rezervat prirode „Suva planina” je prirodni ukras jugoistočne Srbije!!!

  • Izvor: wikipedia

04/12/2017

Suva planina je planina u jugoistočnoj Srbiji duga 45 km, a široka 15 km, koja u geološkom i geografskom smislu pripada karpatsko-balkanskoj grupi planina na samoj granici sa starijom Srpsko-makedonskom masom. Prostire se pravcem severozapad—jugoistok u visinskim zonama od 250 m do 1.810 m i počinje istočno od Niške Banje, a završava se jugozapadno od Babušnice u Lužničkoj kotlini kroz koju protiče reka Lužnica.

style=“text-align: left;“>Suva planina je masiv sa izuzetnim pojavnim oblicima kraškog reljefa, riznica sedimenata različite starosti bogatih fosilnom florom, jedinstvena fitocenoza i šumski ekosistem, u okviru kojeg je zastupljeno 1.261 biljnih vrsta, od kojih 3 pripadaju prečicama, 4 rastavićima, 18 papratnicama, 6 golosemenicama i 1.232 skrivenosemenicama i evidentirano 128 endemičnih vrsta flore, 58 vrsta lišajeva, 139 vrsta ptica itd. Zato je prema nacionalnom zakonodavstvu, proglašena za područje sa statusom rezervata prirode i objektom geonasleđa Srbije.

Od ukupno 31.860 ha površine zaštićenog područja Specijalnog rezervata prirode „Suva planina”, 18.176 ha je prvog (4,5 %), drugog (8,5 %) i trećeg stepena zaštite (87 %).

Položaj

Suva planina se nalazi na jugoistoku Srbije, pored magistralnog pravca Beograd—Niš—Sofija—Istanbul (ili nišavsko-maričke magistrale), udaljena 3 km od Niške Banje, 17 km od Niša i 256 km od Beograda.

Glavnom putnom komunikacijom, od Beograda do Sofije Suvoj planini se moglo pristupiti još od rimskog doba, iz Niške kotline (sa zapada) i Kunovičke površi i Sićevačke klisure (sa istoka), trima paralelnim putevima iz različitih istorijskih razdoblja; Vija militarisom u doba rimljana, Carigradskim drumom u doba Osmanskog carstva, magistralnim putem E-80, istočni krak Koridora 10, u 21. veku.

Jezgro Suve planine grade silur-devonske i karbonske stene otkrivene uglavnom u Prvokutinskoj i Sićevačkoj klisuri, u izvorištima i vrelima Jelašničke klisure, na prostoru Crvene Reke i ispod Kunovice.

Gornju polovinu planine čine skoro isključivo krečnjaci titon-valendinske starosti.

Od tercijarnih vulkanita zastupljeni su daciti i andeziti, kao i alkalne gabroidne stene.

Tektonski procesi na Suvoj planini su se inače vršili za vreme kaledonske, hercinske i po posledicama veoma značajne alpiske orogene faze, što je dovelo do stvaranja okolnih kotlina (Zaplanjske, Jelašničke, Ostrovičke, Koritničke, Babušničke i Niške). Osim toga, na niškobanjskom, ostrovičkom i belopalanačkom rasedu izbile su i poznate terme Niške Banje, Ostrovičke, Banjica i druge.

U seizmološkom pogledu teritorija Suve planine u celini spada u red trusnih oblasti na području Srbije.

Suva planina se u vidu potkovice prostire počev od sela Ljuberađa (opština Babušnica) ka severozapadu u dva smera: severnim krakom do Crvene Reke i severozapadnim krakom do Niške Banje. Na severozapadu planine nalazi se visoravan Rakoša, nadmorske visine od 1.250 m do 1.450 m, koja zauzima središnji deo Suve planine. Na Rakošu, na nadmorskoj visini od 1.300 m, ispod vrha Tresten (1.470 m) nalazi se najveći i najznačajniji izvor na ovoj planini.

Nakon Rakoša, Suva planina se račva na dva dela:

Severni krak koji se prostire do sela Crvena Reka na teritoriji opštine Bela Palanka. Vrhovi ovog kraka su visine oko 1.450 m.

Zapadni krak koji se prostire do Niške Banje i predstavlja najviši deo Suve planine.

Na severoistočnoj strani Suve planine nalazi se ponor dubok oko 1.000 m. Ovaj deo Suve planine je uglavnom kamenit, a šume se nalaze samo u nižim delovima.

Predeo od vrha Golemo stražište do vrha Trem takođe liči na visoravan, ali je u potpunosti sastavljen od vrtača i uvala koje su na svom dnu travnate. Odavde pa na zapad, nižu se značajni vrhovi: Golemo stražište (1713 m), Đjordina čuka (1.735 m), Trem (1.810 m, najviši vrh na planini), Sokolov kamen (1.523 m), Kolov kamen (1.361 m), Mosor (985 m), Crni kamen (870 m) i Širina iznad Niške Banje (808 m).

Veći vrhovi u južnom delu planine, koji su inače obrasli gustim rastinjem i šumom, jesu Glogov vrh (1.206 m), Golemi vrh (1.535 m), Litica (1.683 m), Crni vrh (1.164 m), Mečji vrh (1.184 m), i Plakalnica (1.140 m).

Severozapadni deo planine čini lanac od vrha Trema do vrha Mosora dok južni deo planine čini visoravan sa puno nižih vrhova na nadmorskoj visini od 1.000 m do 1.600 m. Ova visoravan je pretežno obešumljena, prekrivena pašnjacima, a na pošumljenim delovima obrasla je mešovitom šumom.

Planinski deo terena se karakteriše jako razuđenim reljefom sa velikim visinskim razlikama, što je uslovljeno geološkom građom. Niži i morfoloski blaži reljef imaju Zaplanjska i Koritničko-babušnička potolina, koje ograničavaju Suvu planinu sa jugozapadne i severoistočne strane, pružajući se paralelno sa planinskim grebenom. Nadmorske visine ovih potolina se pretežno kreću izmedu 400 i 500 m, dok su najniže tačke vezane za aluvijalne doline Nišave (204 m) i Južne Morave (222 m).

Suva planina je siromašna vodom, zbog propustljivosti krečnjaka, kroz čije pukotine padavine poniru do vododržljivih slojeva. Prostrano Valožje, na visini od oko 1400 m, daje sliku kraške zaravni sa bezbrojnim uvalama i vrtačama, a uz to je i bezvodno.

Izvori i rečni tokovi su ograničeni na podnožje planine, dok na samom krečnjaku postoji samo jedan izdašniji izvor, u podnožju Rakoša, na 1260 m, što je jedan od najviših izvora na krečnjaku u istočnoj Srbiji.

Na prelasku krečnjaka u vododržljive stene (mahom crveni peščari) voda izbija na par mesta u obliku manje — više snažnih vrela, koja su raspoređena duž oboda Suve planine. Među velikim brojem malih postoji i nekoliko velikih izvora, sa značajnijom izdašnošću, koji su kaptirani i koriste se za vodosnabdevanje. Izvorišta MokraDivljana i Studena deo su Nišavskog regionalnog podsistema u sklopu budućeg regionalnog Donje — južnomoravskog sistema vodosnabdevanja. Voda je standardno visokog i pouzdanog kvaliteta i snabdeva naselja: Bežište, Donju Koritnicu, Divljanu, Mokru, Gornju i Donju Studenu. Izvorište „Vrelo” nalazi se u naselju Gornji Dušnik, i deo je „zaplanjskog” vodovodnog sistema.

Hidrografska mreža Suve planine koja je jako razgranata posredno iIi neposredno pripada slivu Južne Morave. Glavni vodeni tok je Nišava, koja drenira najveći deo terena, zajedno sa svojom pritokom Kutinskorn rekom. Manji deo površinskih tokova gravitira ka Lužnici a neznatnim delorn neposredno u Južnu Moravu.

Najznačajniji vodotoci Suve planine su leve pritoke Nišave: Crvena reka, Ostrovička reka, Kunovička reka i Jelašnička reka. Izvori zapadnog najobešumljenijeg dela planine se slivaju u Kutinsku reku, koja teče kroz Zaplanje i uliva se u Nišavu. Potočići na južnom delu planine se ulivaju u pritoke Vlasine, Lužnice i Puste reke, a oni sa istočne strane planine u Koritničku reku.

Razuđenost terena, ekstremna kolebanja klimatskih činioca, od podnožja do vrha Suve planine, i ekološki diverzitet staništa uslovili su razvoj veoma raznovrsnog biljnog pokrivača na ovoj planini, koji se, u najširem smislu, može raščlaniti na tri vegetacijska tipa:

  • šumska vegetacija (šume sladuna i cera, bukove i četinarske šume),
  • travnjačka vegetacija (livadska i pašnjačka) vegetacija
  • vegetacija pukotina stena, siparišta i točila.
  • Reke podnožja Suve planine bogate su autohtonim vrstama riba
  • Fauna sisara, na osnovu broja zastupljenih vrsta (26 vrsta), njihovog prostornog rasporeda i uloge u funkcionisanju ekosistema, predstavlja značajan segment prirodnih vrednosti Srbije.
  • U Fauni sisara Suve planine posebno se ističu snežna voluharica (Chionomys nivalis), veliki sivi puh (Myohus glis), divlja mačka (Felix silvestris).
  • Jedno od najpoznatijih izletišta na Suvoj planini je lokalitet Bojanine Vode, koji se nalazi severozapadno od vrha Sokolov kamen na nadmorskој visini 860 m. Bojanine vode predstavljaju geografski kompleks na Suvoj planini, površine 17 km2.Pored Bojaninih Voda nalazi se uređena skijaška staza „Sokolov kamen” sa žičarom, na kojoj se održavaju takmičenja u skijanju i okuplja veliki broj ljubitelja ski sportova. Skijaška staza je: dužine 900 m sa nadmorskom visinom polaska od 809 m, visinskom razlikom od 363 m, prosečnim nagibom 43%, dužinom ski lifta od 772 m i satnim kapacitetom od 900 skijaša. U blizini ove staze je i ski lift za decu i početnike.
  • Za alpiniste na Suvoj planini je interesantan prevoj (presedlina) Devojački grob (1.311 m) između Trema i Sokolovog kamena. Najatraktivniji vrhovi su Pasarelo (1.523 m) sa koga se pruža nestvarno lep pogled na ceo kraj i izlazak i zalazak sunca, i teško pristupačan Mosor.

NAJNOVIJE VESTI

[crellyslider alias=“bannerfront300x600″]

ZANIMLJIVOSTI