- Autor: media-ps.rs
06/01/2018
Badnji dan je naziv dobio po grani hrasta, odnosno badnjaku koji se na taj dan seče, unosi u kuću i pali.
Postoji mnogo običaja koji se vezuju za ovaj dan. Možda se više poštuju u nekim zabačenijim delovima Srbije, ali domaćini bi trebalo još ranom zorom da krenu u sečenje badnjaka, koje potom do same večeri drže uz kuću, pre unošenja i stavljanja na ognjište. Danas su običaji prilagođeni vremenu u kojem živimo, pa se badnjak često kupuje na pijaci veče pre ili u samo jutro Božića, unosi u kuću i stavlja pored ili blizu slavske ikone.
trong>Trpeza na Badnji dan mora biti posna, a najčešće se sprema podvarak, riba, prebranac uz krompir salatu ili kiseli kupus. Uz ručak se popije čaša crnog vina u koje je dodato seme drena, za zdravlje i sreću porodice. Na stolu bi trebalo da se nađe suvo voće i žitarice.
Običаj sečenjа bаdnjаkа se vezuje zа vitlejemske pаstire. Oni su, nа znаk Zvezde dа se rodio Hristos Spаsitelj, nаsekli grаne badnjaka i poneli u pećinu dа nаlože vаtru i ogreju Hristа i njegovu mаjku.
Na Badnje veče, domaćin u kuću unosi badnjak, slamu i pečenicu. Slama se posipa po kući,a naročito oko stola gde će biti poslužena večera. Nekada se hrana na Badnje veče služila na slami rasprostrtoj po podu i jelo se isključivo rukama. Metalni pribor za jelo nije bio dozvoljen. Badnjak se polaže na ognjište, pali se sveća, očita molitva, a zatim se pristupa posnoj večeri i uživa u porodičnom miru. Veruje se da na ovaj dan ili veče treba vratiti sve pozajmljeno i pomiriti se sa svima sa kojima ste bili u zavadi, kako bi cela naredna godina protekla u miru i slozi. Običaj je da se na Božić nigde ne ide u goste, jer su naredna dva dana tome namenjena, već da porodica taj najsrećniji pravoslavni praznik provede u domu u kome živi u toploj porodičnoj atmosferi.
[crellyslider alias=“dena_baner_700*140″]
Jelovnik za Badnje veče ponavlja se iz godine u godinu i gotovo nikada se ne menja. Od jela, na stolu, pored hleba i soli, treba da se nađe i riba pržena na ulju, presan kiseo kupus preliven uljem, rezanci s orasima, turšija, med, vino i pasulj (obično prebranac).
Svaki deo ove praznične posne trpeze ima svoju simboliku. Badnjačka pogača simboliše samog Gospoda Isusa Hrista („Ja sam hleb živ, koji siđe sa neba; koji jede od ovog hleba živeće va vijek; i hleb koji ću ja dati za život svijeta“ – Jovan 6.51).
Riba, kao i hleb, simboliše Gospoda Isusa Hrista, jer na grčkom jeziku, preko koga su naši preci primili hrišćanstvo, riba je IHTHIS, a to je skup inicijala Isusa Hrista.
So simboliše silu božansku, koja čuva delo božje, kao što so čuva hleb i ribu od plesni i truleži.
Vino predstavlja krv Spasiteljevu kojom je On na Golgoti dao otkup Bogu za grehe ljudske, dok med simboliše sladost večnog života.
Pored toga, na sto se postavlja božićna sveća i sito ili tepsija u koju domaćica stavlja četiri velike rumene jabuke, žito, kukuruz, novac, suve šljive i orahe. Sve to simbolično predstavlja želju za berićetom i dobrim životom u kući.