Danas se proslavljaju dva velika pravoslavna praznika-OCI I BADNJI DAN!!!

  • Izvor: kurir.rs

05/01/2019

[views]

Badnji dan je najbogatiji hrišćanski praznik što se tiče naših narodnih verovanja i običaja. Iako se Badnji dan smatra pre svega hrišćanskim praznikom narod ga je proslavljao na način koji se teško može okarakterisati kao hrišćanski.

trong>Većina badnjih i božićnih običaja utemeljena je na saznanju da tih dana počinje nova godina i na verovanju da se baš tada odlučuje o sudbini kuće i ukućana u narednom jednogodišnjem periodu. Gotovo sve magijske ili kultne radnje o tim praznicima bile su inspirisane težnjom da se obezbede sreća i napredak u godini, piše opanak.rs

Izdvojili smo 20 starih narodnih običaja iz svih krajeva naše Srbije, koji se i dalje poštuju u mnogim seoskim, ali i gradskim sredinama gde za to postoje uslovi:

1. Još pre izlaska sunca na Božić se odlazilo na bunar, po takozvanu nenačetu vodu. Od te vode, kojoj su se pripisivala magijska svojstva, prvo se odlivalo za mešenje česnice, zatim za umivanje ukućana, a potom su nalivana i sva jela za božićni ručak. U narodu se verovalo da „nenačeta“ voda ima i isceliteljsku moć.

2. Postoji verovanje da je dobro za Božić započeti neki posao, jer bi ukućani i domaćinstvo bili napredni i bogati tokom čitave godine. Započinjanje posla bilo je simbolično, a posebno se počinjao posao koji prethodne godine nije išao od ruke ne bi li od Božića krenulo na bolje.

3. Ne valja bos ići po slami, jer će ukućane boleti noge, zato se odmah posle izuvanja navlače čarape na noge. U nekim delovima Srbije verovalo se da će mladić i devojka koji prespavaju na božićnoj slami tu noć sanjati osobu za koju će se udati, odnosno oženiti.

4. Na Badnji dan se ništa ne pozajmljuje iz kuće, a ako je šta ranije pozajmljeno, to se traži natrag, jer se ne valja da ono što pripada kući bude van nje na Božić.

5. Na ovaj dan žene bi trebalo da zaklapaju grebene, jer će se tako zverima zatvoriti usta.

 6. Na Badnji dan i Božić ne valja da se vatra na ognjištu raspiruje duvanjem, da vetar ne bi otresao pšenicu i da se stoka ne nadima od trave. Umesto duvanja, vatra se raspiruje lisnatim granama.

7. Kada ukućani poležu, baba ili neka druga starija žena zabode nož u vrata iznutra ili stavi glogov kolac iza vata i na njega obesi malo luka da bi se ukućani sačuvali od uroka, veštica i nečistih sila.

8. U nekim porodicama krompir nisu kuvali o Božiću da ne bi dobili čireve, a kod nekih je zabranjivano kuvanje pirinča „da se marva ne bi preko godine crvljala“, ili, po drugom objašnjenju, nisu ga kuvali „da vrane ne bi odnosile piliće“. Mnogi su pripremali sarmu. Međutim, neki je nisu kuvali za božićni ručak, da marva ne bi uginula, ili da prasići ne bi bili kilavi. U severnoj Bačkoj supu su morali da jedu svi ukućani jednom kašikom, a tek posle, svako iz svog tanjira, što je trebalo da simbolizuje slogu u porodici. U nekim selima je bilo zabranjeno jedenje viljuškama da živina ne bi čeprkala slamu.

9. Na Badnji dan uveče se stoka pospe solju, žitom i projom da bi se sačuvala od čini.

10. Posle večere poređaju se sve kašike uza zid po starešinstvu, pa čija preko noći padne, taj će umreti dogodine.

11. Za badnje veče krcaju se orasi. Svaki ukućanin razbije orah da vidi kakva mu je sreća te godine. Ako je jezgro oraha zdravo i jedro, biće dobra godina onome ko ga je iskrcao, ako ne, veruje se da će poboljevati i da neće te godine imati sreće. Orasi se bacaju po uglovima sobe jer se veruje da će onda kvočka izvesti puno pilića. Posle večeri na Badnje veče se svi ljube da ovce čuvaju jaganjce.

12. Na Božić se ne valja se ni sa kim svađati jer će ljude cele godine terati baksuz. Na Kosovu se verovalo da devojka koja ne može da se uda treba na Mali Božić da prenoći u tuđoj kući, pa će odmah biti isprošena.

13. Običaj je u mnogim krajevima da se o Badjoj večeri jede sa poda odn. slame koja je po potu rasuta. Badnja večera je u stvari gozba umrlim precima tj. prinošenje sakramentalne žrtve. Pokojni preci se na taj način pozivaju u kuću, u očekivanju da će pomoći. Zato im se prilazi bliže, zato im se hrana ne nudi na stolu, već dole na slami, bliže njihovom domašaju. Zato dok se jede treba da vlada mir, tihi glasovi i mistična atmosfera.

Srpska pravoslavna crkva obeležava danas praznik Oci, u narodu poznat i kao Očevi ili Očići, kada deca na prepad vezuju svoje očeve za noge na isti način kao što su njih vezivali na Detinjce ili majke na Materice.

Ovaj praznik uvek pada u prvu nedelju pred Božić.

Na današnji dan deca porane i unapred pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad vezuju svoje očeve za noge na isti način kao što su njih vezivali na Detinjce ili majke na Materice.

Deca onda čestitaju praznik, a očevi im dele slaktiše i druge poklone i na taj način se „dreše“.

– Za Oce se misli da su krsno ime sviju ljudi koji su se oci nazivali – naveo je Vuk Karadžić.

Običaj je da se na Oce vezuju svi muškarci, kako ukućani, tako i oni koji su vam došli u kuću, a koji imaju decu.

Noge im se vezuju za neki predmet kao što su krevet, stolica, sto, kako ne bi mogli da ustanu.

Deci pri vezivanju uglavnom pomažu majke ili bake.

Nekada davno otkup za odvezivanje sastojao se u voću ili pripremljenom odevnom predmetu, ali sada se deca uglavnom daruju igračkama, knjigama ili novcem.

Prema običajima, u Kragujevačkoj Jasenici na Oce su očevi pripremali ručak. U Levču i Temniću praznovani su po varošima i varošicama, dok se u selima nije znalo za ovaj običaj.

Oci, Materice i Detinjci su porodični praznici i za taj dan domaćice pripremaju svečani ručak na kome se okupi cela porodica.

Ovi praznici i običaji koji su u vezi s njima doprinose jačanju porodice, slozi u njoj, razumevanju, poštovanju između dece i roditelja, starijih i mlađih, što sve zajedno čini porodicu jakom i zdravom, a porodica je temelj društva, države i Crkve.

DRUŠTVO